 |
| Gosti
doneli vrednu pomoć |
|
Baš kao i njihov zemljak, humanista i lekar Arčibald
Rajs, koji je pomagao Srbima u Prvom svetskom ratu, tako se dvadesetak
učenika srednje škole iz Ženeve, početkom aprila našlo u Toplici noseći
pomoć za bolnicu u Prokuplju i izbeglički kamp u Selovi nadomak
Kuršumlije. Karavan sa humanitarcima zaustavio se u selu Balinovac kod
Prokuplja gde su mladiće i devojke iz Švajcarske, svih nacija i
različitih vera, Srbi dočekali i primili u svoje domove, kako to samo
oni umeju. Druženje sa strancima uz srpske specijalitete, narodnu muziku
i kola trajalo je do kasno u noć. Ovaj doček učenici će bez sumnje dugo
pamtiti.
Ove mlade ljude, članove humanitarne asocijacije "Solferino" koja radi
pri njihovoj školi, na put je pokrenula Bojana Pantić, Srpkinja, čiji su
roditelji iz Prokuplja. Bojana, o kojoj su "Vesti" u dva navrata pisale
ističe da njeni drugovi o Srbiji mogu nešto da saznaju samo ako čitaju
inostranu štampu, a obično se tamo ne nalaze lepe stvari o nama.
- Htela sam da ih dovedem da upoznaju Srbe i da se lično uvere da to
nije istina i da smo mi srdačan i dobrodušan narod. Mislim da sam u
potpunosti uspela jer su posle svega što su videli sada puni pozitivnih
utisaka, a nadam se da će to preneti i na svoje najbliže. Na taj način
makar malo ćemo ublažiti ružnu sliku koju su mediji u svetu stvorili o
nama - priča Bojana. |
|
Ljudskost nema cenu |
|
Materijalna vrednost ovog
humanitarnog paketa je 30.000 švajcarskih franaka, ali
je ljudska i humana vrednost samog gesta ovih mladih
ljudi koji su sada prvi put videli Srbiju i njen južni
najnerazvijeniji i najsiromašniji deo, mnogo, mnogo je
veća.
- Kao tri "boinga" da ste doneli - reče jedan od
domaćina. |
|
Iako se u Švajcarskoj oseća kao u svojoj domovini i
ravnopravna je sa vršnjacima koji takođe imaju inostrano poreklo, pa
među njima ima Marokanaca, Španaca, Mađara, Gruzina, Portugalaca,
Kolumbijaca... Bojana posebna osećanja gaji prema Srbiji. Razmišljajući
kako da pomogne svom narodu pokrenula je akciju prikupljanja humanitarne
pomoći koja se sastoji od medicinskih instrumenata, pomagala,
sanitetskog materijala, hrane, slatkiša, lekova, garderobe. I ova pomoć
došla je u prave ruke. Uručili su je dečjem odeljenju prokupačke bolnice.
Na pažnji, a posebno na poseti zahvalio se upravnik odeljenja dr Radiša
Perović.
Za Armoni (18), Deboru (18), Saru (21), Eualiju (19), Paolu (17),
Karolin (18), Lusi (19), Sandru (19), Amaliju (18) i momke Andreja (20),
Žisela (19), Stiva (18), Luku (19), Tomu (19) Kristofa (19), Aleksandra
(18) i Ksavija (18) najveći doživljaj bio je susret sa 125 izbeglih iz
bivših jugoslovenskih republika i raseljenih sa Kosmeta, koji već 15
godina žive u izbegličkomnaselju Selova 1 kod Kuršumlije. Autobus sa
prijateljima iz Švajcarske pred izbegličkim barakama dočekali su gotovo
svi stanovnici kampa od najmlađeg do najstarijeg. Na prvi susret nestalo
je strepnje i straha među Švajcarcima, koji su brinuli da ih ovi
napaćeni ljudi ne odbace ljuti na čitav svet zbog nedaća koje im se
dešavaju. |
|
Zaslužujete bolje |
|
- Mentalitet Gruzina i Srba ne
razlikuje se mnogo i ja sam iznenađen svim ovim što sam
ovde video i doživeo jer u Švajcarskoj je slika o Srbima
drugačija, a morala bi da bude mnogo lepša i mi ćemo to
popraviti - kaže Aleksandar, poreklom Gruzin rođen i
odrastao u Švajcarskoj.
Francuz Toma vidno potresen izbegličkim kampom zapitao
se zašto su ovi ljudi zatočeni u logoru i zaboravljeni
od civilizacije, nije mogao da veruje da ovoliko ljudi
ne izaziva nikakva osećanja za pomoć i solidarnost
društva. |
|
- Neobično je to kako oni, iako potiču iz različitih krajeva i
različitog su mentaliteta, ovde žive kao jedna porodica - primetila je
Armoni koju su zbog srdačnosti deca posebno zavolela i sva su htela da
se slikaju sa njom.
- Srbi su izuzetno gostoljubiv i srdačan narod. Srbija je lepa zemlja i
mislim da je samo malo potrebno da bi se i ovde lepo živelo - kaže
Andrej pod utiskom srdačne dobrodošlice koja im je na svakom koraku
priređena.
I na kraju topli zagrljaji, pomešali su se mladi Švajcarci i Srbi i nije
bilo razlike, suze su zablistale u očima i jednih i drugih.
|